Ugradnja umjetnih zglobova

Cilj liječenja umjetnim zglobovima je smanjenje boli, povećanje pokretljivosti i nadomještanje funkcije oštećenog zgloba.

Među liječnicima koji se bave kirurškim liječenjem bolesti sustava za kretanje, ideja o implantaciji umjetnog zgloba javlja se već potkraj 19. stoljeća. Prvi pisani podaci govore o pokušaju zamjene dijelova zgloba kuka, odnosno glave natkoljene kosti 1891. u Njemačkoj. Operaciju je izveo izvjesni dr. Gluck T., a kao zamjenski materijal poslužila mu je bjelokost. Ishod je bio neizvjestan, ali to su bili začeci današnje moderne grane medicine koja se bavi implantologijom, tj. zamjenom i ugradnjom umjetnih zglobova.

Ugradnja endoproteza, artroplastika ili protetički implatanti su termini koji se koriste u suvremenoj medicini gdje se kirurškim zahvatom odstranjuje oštećeni dio zgloba i ugrađuje zamjenskim, načinjenim od modernih umjetnih materijala.

Najčešće se u praksi radi zamjena kuka i koljena.

Neka stanja za zamjenu zgloba su:

  • osteoartritis težeg stupnja (stari naziv koksartroza za kuk i gonartroza za koljeno)
  • reumatoidni artritis s teškim oštećenjem zglobova (deformiteti)
  • određeni prijelomi kosti (npr. prijelom vrata natkoljene kosti u starije osobe)
  • benigni i maligni koštani tumori
  • ankilozantni spondilitis s fleksijskim kontrakturama kukova i koljena (ograničena pokretljivost)
  • juvenilni (mladenački) reumatoidni artritis, artritis u sklopu Pagetove bolesti…

Nakon što se donese odluka o zamjeni zgloba, preporučuje se da pacijent prođe preoperacijsku rehabilitaciju, na kojoj će naučiti osnove vježbanja i upotrebu pomagala za kretanje kojima će se služiti nakon operativnog zahvata. Dokazano je da bolja pokretljivost i mišićna snaga zahvaćenog zgloba pridonose boljem rezultatu i bržem oporavku nakon ugradnje umjetnog zgloba.

Također je potrebna i edukacija o aktivnostima svakodnevnog života nakon ugradnje umjetnog zgloba, te male promjene u životnom prostoru (povišenje za školjku, povisiti krevet, maknuti tepihe kako bi spriječili mogućnost posklizavanja i sl.)

Rehabilitacija nakon ugradnje počinje odmah na odjelu, a nastavlja se najčešće u toplicama. Nakon dolaska doma osoba sa ugrađenim umjetnim zglobom trebala bi nastaviti raditi naučene vježbe kako bi što bolje ojačala mišiće i poboljšala stabilnost i gibljivost umjetnog zgloba.

Osoba sa umjetnim zglobom se također može uključiti u redovne programe vježbanja u Centru zdravlja FizioTurk.